Beč, 06. lipnja 2019.

U VRH Beč uručene „Večernjakove domovnice“

U Veleposlanstvu RH organizirano je 6.6.2019. svečano uručenje dviju „Večernjakovih domovnica“. Nagrade su uručene Austrijskom društvu za kroatistiku, koje je kao dobitnik „Večernjakove domovnice“ proglašeno na dodjeli održanoj 30.3. u Bad Homburgu u SR Njemačkoj, i veleposlanici dr.sc. Vesni Cvjetković. Kako je naglasila novinarka Večernjeg lista Snježana Herek, koja je u ime urednika inozemnog izdanja Večernjeg lista Stipe Puđe uručila obje domovnice, posebna „Večernjakova domovnica“ uručena je veleposlanici Cvjetković za zasluge za vrijeme mandata kao veleposlanica RH u SR Njemačkoj, upravo u vrijeme kada je Domovnica utemeljena, i dodatne zasluge u svojstvu veleposlanice u Austriji. U prigodnom govoru veleposlanica Cvjetković se zahvalila uredništvu Večernjeg lista i članovima Austrijskog društva za kroatistiku na velikom trudu i zalaganju, ali i zajedničkim trudom postignutim rezultatima.

Spomenuta nagrada ove je godine dodijeljena 13. put udrugama i pojedincima koji djeluju u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj, a ove godine je ne računajući počasnu Domovnicu dodijeljenu veleposlanici Cvjetković troje bečkih natjecatelja dobilo nagradu. Osim Austrijskog društva za kroatistiku, ovogodišnji su dobitnici manekenka Tihana Babij i Hrvatska akademska zajednica iz Beča, kojoj je nagrada prethodno uručena na posebnoj manifestaciji u Beču. 

Kako je naglasila novinarka Večernjeg lista Snježana Herek, Austrijsko društvo za kroatistiku utemeljeno 2016. godine predstavlja jednu od najaktivnijih udruga u Austriji s iznimnim rezultatima u svom kratkom djelovanju. Predsjednik društva je prof. dr. Georg Holzer s Odsjeka za slavistiku Sveučilišta u Beču, a društvo okuplja niz stručnjaka iz cijele Austrije. Glavne aktivnosti Austrijskog društva za kroatistiku povezane su s položajem hrvatskog jezika u Austriji, koji – iako ima status jednog od 24 službena jezika u Europskoj uniji – u Austriji još uvijek nema položaj kakav mu pripada, naglašeno je u prigodnim govorima. Kao najveće postignuće u tom kontekstu dr. Holzer je istaknuo knjigu „Konturen und Zusammenhalt der kroatischen Sprache“, objavljenu 2017. godine u izdanju Austrijskog društva za kroatistiku, koja se sastoji od tekstova akademika Radoslava Katičića o hrvatskom jeziku. Spomenuto izdanje je u dvije godine u nizu rasprava i sastanaka poslužilo kao odličan znanstveni dokaz o samostojnosti hrvatskog jezika, čiji je položaj u Austriji sve bolji. 

U nastavku večeri održano je predavanje „Iz hrvatske renesansne baštine: od Marka Marulića do Marina Getaldića“ u sklopu kojega su na temu dvojice velikana izlagale dr.sc. Sanja Vulić i dr.sc. Marijana Borić. U izlaganju pod nazivom „Marko Marulić – srednjovjekovni domoljub i Europejac“ dr.sc. Vulić je istaknula da se Marko Marulić svojim latinskim opusom proslavio diljem tadašnje Europe, što ga nije spriječilo da ponese titulu oca hrvatske književnosti. Laskav naziv Marulić je dobio zbog čuvenog epa „Judita“, iako je – kako je naglasila dr.sc. Vulić – bilo i stihova i proze na hrvatskom jeziku i prije Marulića. U europskom kontekstu Marulić je ostao najzapamćeniji po djelu „De Institutione bene vivendi per exempla sanctorum“, izdanom u Veneciji 1507. Djelo je prevedeno na niz europskih jezika, a pretisci su objavljeni u nekoliko zemalja. U hrvatskoj kulturnoj povijesti Marulić je ostao zapamćen po aktivnom zalaganju u borbi protiv Turaka, prvenstveno putem latinske poslanice papi Hadrijanu VI., ali i djelu „Molitva suprotiva Turkom“. O Marinu Getaldiću govorila je dr.sc. Marijana Borić iz Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Dr.sc. Borić je istaknula da se radi o najvažnijem hrvatskom matematičaru i fizičaru na prijelazu  iz 16. u 17. stoljeće, koji je istovremeno tijekom čitavog života bio povezan s administrativno-političkim djelatnostima Dubrovačke Republike. U bogatoj lepezi aktivnosti Getaldić je djelovao i kao poklisar harača Republike u Carigradu, a osobno je sudjelovao u konceptualnoj promjeni matematike na prijelazu u novo doba.

Za glazbeni okvir večeri bio je zadužen Josip Čenić iz sastava „Dubrovački kavaljeri“.