Beč, 17. prosinca 2017.

U Beču otkrivena spomen-ploča Ivanu pl . Zajcu

U Beču je 17.12.2017. otkrivena spomen-ploča jednom od najvećih hrvatskih skladatelja Ivanu pl. Zajcu (1832–1914), koji je niz godina živio u glavnom gradu nekadašnje Monarhije. Time je hrvatskom skladatelju konačno odana zaslužena počast u gradu u kojem je usavršio skladateljski zanat, kojeg je kasnije primijenio u domovini, postavši ravnateljem zagrebačke opere i obilježivši cijelo skladateljsko razdoblje na prijelazu stoljeća do te mjere, da je nazvano Zajčevim dobom. Spomen-ploča postavljena je na adresi Weintraubengasse 6-8 u Drugom bečkom kotaru, gdje je Ivan pl. Zajc stanovao od 1868. do 1870. godine. Ploča je postavljena u organizaciji Austrijsko-hrvatskog društva iz Beča i Grada Rijeke.

U ime Austrijsko-hrvatskog društva prisutne je uvodno pozdravio dr. Marijan Brajinović, naglasivši kako je ovim činom veliki hrvatski skladatelj, čija djela spadaju u sam vrh hrvatske glazbe s prijelaza stoljeća, dobio zasluženo priznanje u gradu u kojem su njegova djela, uglavnom opernog i operetnog karaktera, bila među najvećim bečkim uspješnicama svojega vremena. Prisutne je pozdravio i g. Nikolaus Berlakovich, predsjednik Austrijsko-hrvatskog društva, koji je naglasio kako se spomen-ploča postavlja u  sklopu Godine kulture Hrvatska-Austrija 2017., u kojoj su dvije zemlje u Austriji ostvarile više od sto manifestacija. Ispred Grada Rijeke prisutnima se obratio izaslanik gradonačelnika Obersnela g. Srđan Škunca, načelnik gradskog Odjela za razvoj, urbanizam, ekologiju i gospodarenje zemljištem, koji je podsjetio kako snažne veze Beča i Rijeke potvrđuju i slike u riječkom HNK koje je naslikao mladi Gustav Klimt. 

S biografskim i stvarateljskim crticama iz Zajčevog života prisutne je upoznao prof. Milan Turković, dirigent i fagotist, nekadašnji član Bečkih simfoničara. Ivan pl. Zajc je prvu glazbenu poduku primio od oca, a već s dvanaest godina je počeo skladati. Studij glazbe započinje u Milanu 1850. godine, a nakon petogodišnjeg studija nastavlja karijeru u Rijeci, gdje djeluje kao skladatelj i dirigent. U Beču je Ivan pl. Zajc živio ukupno osam godina, od 1862. do 1870., došavši u glavni grad Monarhije kako bi plasirao svoje skladbe na jedno od najvećih europskih glazbenih tržišta svoga vremena. U Beču se Zajc prilagodio kazališno-glazbenim standardima sredine, pa je svoj skladateljski opus u bečkom razdoblju obogatio u prvom redu operetama („Momci na brod“, koju je bečka publika posljednji put imala priliku vidjeti u izvedbi zagrebačkih studenata Muzičke akademije u jesen 2015., „Fitzli-Putzli“, „Die Lazzaroni von Neapel“ i „Bojsijska vještica“). Zanimljivo je kako je upravo u Beču nastao zborski komad „U boj, u boj“ kojeg će skladatelj kasnije uvrstiti u svoju najveću operu „Nikola Šubić Zrinjski“. Bečko razdoblje Zajc okončava 1870. godine, kada se vraća u Zagreb s namjerom da preuzme mjesto ravnatelja opere i škole pri Hrvatskom glazbenom zavodu. Na mjestu čelnika operne kuće ostaje do 1889., a školu vodi do 1908. Upravo će u zagrebačkom razdoblju ponijeti ime utemeljitelja hrvatske nacionalne opere, budući da je do njegovog dolaska u glavnom gradu Banske Hrvatske od domaćih opera izvedena samo „Ljubav i zloba“ Vatroslava Lisinskog. Iako je zagrebačko razdoblje najplodnije stvaralačko razdoblje Ivana pl. Zajca, u kojem je stvorio i opere na hrvatskom jeziku (uz spomenutog „Zrinjskog“ u tu skupina spadaju i „Mislav“, „Ban Leget“, „Prvi grijeh“ i dr.)

Svečanost otkrivanja spomen-ploče Ivanu pl. Zajcu uveličala je dubrovačka klapa „Kaše“, koja je izvela ulomak „U boj, u boj“ iz opere „Nikola Šubić Zrinjski“ i nekoliko adventskih koleda. Događaju je nazočio veliki broj uglednih Hrvata iz Austrije i Hrvatske, među kojima su književnik Miro Gavran s obitelji i gđa Branka Martinović-Vuković, predsjednica Hrvatsko-austrijskog društva iz Dubrovnika.