Beč, 29. listopada 2018.

Održan skup pod nazivom „29.10.1918. – pogled unatrag“

U organizaciji Hrvatskog instituta za povijest i Veleposlanstva RH u Beču dana 29.10.2018. je u prostorijama Veleposlanstva održan skup pod nazivom „29.10.1918. – pogled unatrag“. Povod skupa bila je činjenica da je 29.10.1918. Hrvatski sabor donio povijesnu odluku o raskidu svih državnopravnih veza kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije s Austro-Ugarskom Monarhijom, a na skupu je izlagalo troje uglednih povjesničara s Hrvatskog instituta za povijest: dr.sc. Stjepan Matković („Hrvatska politika i propast Austro-Ugarske Monarhije“), dr.sc. Zdravka Jelaska-Marijan („Uloga dalmatinskih političara u formiranju i djelovanju Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba“) i dr.sc. Hrvoje Čapo („Wilsonijanizam i raspad Austro-Ugarske. Oblikovanje američke diplomacije prema južnoslavenskom pitanju u Austro-Ugarskoj“). Uvodno se prisutnima obratila veleposlanica Cvjetković, koja je posebno istaknula ulogu dr.sc. Ivana Bulića, generalnog konzula RH u Düsseldorfu i jednog od inicijatora skupa, koji zbog spriječenosti nije mogao održati svoje izlaganje.  
Kao prvi izlagač se dr.sc. Matković osvrnuo na složenu političku sliku Dvojne Monarhije i Europe na kraju Prvog svjetskog rata. Obljetničku 2018. godinu u pravilu obilježavaju narodi koji su u državama nakon 1918. ostvarili prosperitet ili koji su Versajskim mirom dobili velike teritorije, kao što su Italija ili Rumunjska. S druge se strane Mađari smatraju najvećim gubitnicima rata, jer su izgubili dvije trećine teritorija koje je zauzimao mađarski dio nakon Austro-ugarske nagodbe 1868. godine. Hrvatska je situacija nakon 1918. složena, i usko je vezana uz ideju jugoslavenstva, koje je ispočetka bilo zamišljeno kao kulturno, a ne političko jedinstvo južnoslavenskih naroda. U tom kontekstu, kako je naglasio dr. Matković, ni danas ne postoji jedinstveno mišljenje oko prednosti i mana raspada Austro-Ugarske i ujedinjenja kratkotrajne Države SHS s Kraljevinom Srbijom, niti među povjesničarskim krugovima, niti u široj javnosti. Dr. Matković se posebno osvrnuo na velike gubitke s hrvatske strane u Prvom svjetskom ratu – Hrvatska je imala oko 200.000 vojnih i civilnih žrtava.   
U izlaganju pod nazivom „Uloga dalmatinskih političara u formiranju i djelovanju Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba“ se dr.sc. Zdravka Jelaska-Marijan osvrnula na dalmatinske političare i njihove aktivnosti oko jugoslavenske ideje. Položaj Dalmacije u Monarhiji bio je izrazito loš: granica između austrijskog i ugarskog dijela je izuzetno nepovoljno djelovala na Dalmaciju, koja je zbog  razjedinjenosti od ostatka Hrvatske bila jedna od najmanje razvijenih pokrajina Monarhije. Sjedinjenje s Hrvatskom u postojećem dualizmu nije bilo moguće, a nikakav napredak nije donijela ni okupacija ni kasnije aneksija BiH. U izlaganju je posebno istaknuta uloga Supila i Trumbića, kasnijeg ministra vanjskih poslova Kraljevine SHS, koji je nakon sklapanja Rapallskog sporazuma završio svoju karijeru.  
Zaključno je predavanje pod nazivom „Wilsonijanizam i raspad Austro-Ugarske. Oblikovanje američke diplomacije prema južnoslavenskom pitanju u Austro-Ugarskoj“ održao dr.sc. Hrvoje Čapo. Američki predsjednik Wilson je održavao kontakte i s hrvatskim političarima: Stjepan Radić mu je 1919. upućivao brzojave. Ipak, za razumijevanje njegove uloge važno je imati dobar uvid u američko-austrijske odnose za vrijeme Prvog svjetskog rata. Dvije su zemlje ušle u rat tek krajem 1917., do kada su održavale diplomatske odnose. Tako je u arhivskoj građi sačuvan brzojav sućuti austrijskom veleposlaniku u SAD-u nakon ubojstva Franje Ferdinanda i nakon smrti Franje Josipa. Odnosi Austro-Ugarske i SAD-a počeli su se kvariti nakon što su američke službe došle u posjed spornog telegrama, nakon čega je posljednji akreditirani veleposlanik Austro-Ugarske pri SAD-u Konstantin Dumba dobio izgon iz države. Dr. Čapo je posebno naglasio ulogu cara i kralja Karla, posljednjeg Habsburgovca na čelu dvoje monarhije, koji se protivio sklapanju separatnog mira među zemljama na različitim stranama i težio globalnom miru i okončanju rata, kojim je konačno prestala postojati i Dvojna Monarhija.
Nakon tri izlaganja je uslijedila zanimljiva rasprava između brojne publike i izlagača, koja je dodatno potvrdila da je organizacija skupa u suradnji Veleposlanstva RH u Beču i Hrvatskog instituta za povijest bio uspješan projekt.